Blog
srijeda, travanj 1, 2009
Predizborna kampanja je vrijeme licitiranja obećanjima kojima političke stranke ili nezavisne liste birače nastoje pridobiti za svoju viziju razvoja općine, grada ili države. Garancija za ostvarenje obećanog u pravilu nema, a jedina pouzdana metoda uvjerljivosti pojedine političke opcije je pogled u prošlost, odnosno usporedba obećanja i ostvarenog u proteklom mandatu. U Rijeci je u proteklih nekoliko mandata na vlasti koalicija Hoću Ri, u kojoj se brojne stranke iz izbornog u izborni ciklus smjenjuju oko stožerne političke opcije SDP-a. Uoči proteklih izbora koalicija je vrlo transparentno nabrojala ciljeve i zadaće koje je biračima obećala ‘odraditi’ u mandatu 2005.-2009. No, nakon 4 godine mandata ispalo je po narodnoj - obećanje ludom radovanje - gotovo 80 posto obećanja nije ispunjeno.

U ekološko-komunalnom dijelu realiziran je tek nastavak plinifikacije dok je obećana sanacija starog odlagališta uz izgradnju novog ostala tek mrtvo slovo na papiru. Među obećanjima se našla i ‘maksimalna kontrola i zaštita kvalitete zraka u gradu, do konačnog preseljenja rafinerije s Mlake’ oko koje je u proteklom sazivu gradskog vijeća bilo puno ‘barufe’ budući da je zaslugom ekoloških aktivista iz Akcije mladih otkriveno kako su rezultati mjerenja daleko od idealnog i ispod zakonskog minimuma.

Koalicija je najviše kiksala u prometnom dijelu programa 2005.-2009. koji je ostvaren u razini od tek 10-tak posto, odnosno izgrađena je tek treća traka Osječke ulice s rotorom koji će spriječiti prometne čepove. Nije izgrađena, a obećana je, nova gradska prometnica kroz Srdoče (Zamet-Rešetari), nova nadzemna garaža s 1000 parkirnih mjesta u sklopu novog autobusnoga kolodvora na Žabici, podzemna garaža s 1000 parkirnih mjesta u Poslovno-stambenom centra Gomila, više od 400 parkirnih mjesta s Autotransom, na području njihove sadašnje garaže, nova parkirna mjesta u gusto naseljenim gradskim četvrtima. Obećanja o početku izgradnje tzv. 3. koridora, tunelske prometnice između Mlake i Školjića, s vizijom rasterećenja prometa u središtu grada i danas izgledaju poput znanstvene fantastike, a jedno od ključnih obećanja koalicije, izgradnja autobusnog kolodvora, nije pokrenuto s mrtve točke. Autobusni kolodvor na Žabici je i dalje - riječka sramota.

Dio programa koji se odnosi na socijalnu skrb, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i stanovanje ostvaren je u razini od oko 30-tak posto. Izgrađeno je 120 stanova iz programa poticane stanogradnje, ali nije obećani dječji vrtić u zapadnom dijelu grada (Srdoči ga čekaju još od 1985.), i bazen na Školjiću kao rehabilitacijski centar za osobe s invaliditetom.

Kultura je prošla poput prometa. Ništa od nove zgrada MMSU-a (Muzej moderne i suvremene umjetnosti) koja je na čekanju već 7 godina, centra mladih Hartera ili Kvarner off-scena. Ostali smo i bez Teatra Fenice, ali je ponovno otvoreno kino Croatia koje je prenamijenjeno u art kino iako je samo kino i dalje u poprilično derutnom stanju.

Najnevjerojatniji i najneostvareniji dio programa je onaj iz poglavlja o razvoju urbanog turizma. Vjerovali ili ne, koalicija je u mandatu 2005.-2009. obećala prepuštanje Trga Riječke rezolucije i Dolac pješacima te izgradnju trsatske žičare (!). Riječani nisu dočekali ni obećane nove zelene površine kao ni prenamjenu prostora Rikarda Benčića u hotel ili otvaranje upravne zgrade nekadašnje šećerane iz 18. stoljeća široj javnosti. Od programa djelomično je tek ostvareno uređenje Užarske ulice, a najavljen je i arheološki park čiji je dovršetak također obećan u aktualnom mandatu .

Najbolje je ipak prošao sportski dio programa. Nakon gotovo pola stoljeća izgrađen je zatvoreni bazen iako cijeli kompleks još nije ni blizu dovršetka, a cijena projekta se popela na otprilike trostruke vrijednosti u odnosu na slične projekte u susjednim zemljama. Uskoro nas čeka i dovršetak dvorane na Zametu, ali uz gorku pilulu koju su Riječani morali popiti budući da im je uskraćeno domaćinstvo SP u rukometu, a manji gradovi od Rijeke su istovremeno dobili veće i funkcionalnije dvorane uz manje opterećenje gradskih proračuna. U programu je obećana revitalizacija šetnice uz Rječinu, uređenje riječkih plaža te Preluka kao sportsko-rekreacijske zone od čega se očito u međuvremenu odustalo.

Između ostalog, obećavalo se i pretvaranje Rijeke u grad znanja - ”Točka na i grada znanja nova je zgrada Gradske knjižnice na Klobučarićevom trgu”, pisalo je u ambicioznom predizbornom programu koalicije Hoću Ri. U međuvremenu se projekt nije pomaknuo s mrtve točke.

Najneambiciozniji dio programa u mandatu 2005.-2009. odnosio se na poduzetništvo. Umjesto bilo kakvih obećanja, na papir je stavljeno tek nekoliko fraza o ‘novim snagama riječkoga poduzetništva’, Luci Rijeka ‘koja doživljava svoju renesansu’ te 3.maju ‘koji je na svjetskom tržištu dokazao svoju kvalitetu’. Od konkretnijih mjera najavljeni su tek koraci u podizanju konkurentnosti grada. Zanimljivo je da je ista fraza prepisana i u najnoviji program za mandatno razdoblje 2009.-2013.

Iako za većinu neispunjenih obećanja aktualna vlast proziva državnu razinu vlasti, činjenica je da je program ostvaren u samo manjem dijelu. Čak i kada bi opravdanje o bačenim klipovima s državne razine držalo vodu, postavlja se pitanje zašto se obećavalo program čija realizacija ne ovisi samo o gradskoj vlasti. Veliko razočaranje Riječana lokalnom politikom u kojoj se iz mandata iz mandat recikliraju isti programi moglo se iščitati iz rekordne izborne apstinencije koja je u Rijeci na zadnji lokalnim izborima dosegnula 71 posto birača koji nisu iskoristili svoje biračko pravo. Za očekivati je da će personalizacija izbora na birališta ove godine izvući veći broj ljudi. Po svemu sudeći, dočekat će ih ista obećanja.

rijekadanas @ 14:14 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare